U hladnoj noći, bogataš je vani susreo siromašnog starca. Pitao ga je: “Nije ti hladno vani, zar nemaš ni kaput?”
Starac je odgovorio: “Nemam kaput, ali sam navikao.”
Bogataš je odgovorio: “Ostani tu. Otići ću kući po kaput.”
Jadnik je bio tako sretan i odlučio je da će ga čekati. Bogataš je došao kući, sjeo sa svojima i zaboravio na jadnika. Sljedećeg jutra sjetio se jadnog starca i izašao da ga pronađe, ali ga je našao mrtvog na hladnoći.
Jadni starac je ostavio pismo u kojem je pisalo: “Kad nisam imao toplu odjeću, imao sam mentalnu snagu da se borim protiv hladnoće, ali kada si mi obećao da ćeš mi pomoći, ostao sam na tvom obećanju i to je ubilo moju mentalnu snagu.”
Budimo oprezni s davanjem obećanja drugima, nama možda ne znače puno, ali nekome drugome mogu biti sve.
(Nepoznat autor)