– Kćeri, kćeri moja draga – gdje si se sakrila od majke?
– Mama, draga moja, prezaposlena sam, ne stignem.
– Sine, najdraži moj sine – ne budi mi takav stranac.
– Oprosti mama što si čekala, sad imam važan sastanak, nećemo se uspjeti vidjeti. Nazvat ću te sutra.
– Djeco moja, približava se Uskrs, sjeća li se netko svoje majke?
– Oprosti mama, dežurna sam, moram ostati na poslu. Morala sam odraditi smjene jer idemo na more. Vidjeti ćemo se kad se vratimo, obećavam.
Sjeća se stara majka kako je uvijek nosala sina. I dok je ljuljala svoju kćer, gladila je po kosi i dala joj toliko ljubavi.
I tako danima, sjedi, čeka, gleda kroz prozor i nada se, a srce joj postaje sve tužnije…
Ali misli ona, doći će, u gužvi su sada, naporno rade.
Nakon blagdana opet gužva i nikako da se okupe, a vrijeme ide.
I sada stoje nad lijesom i plaču, shvatili su… ali malo kasno.
Nemojte se igrati s vremenom, jer prevariti će vas i oteti vam vaše najdraže.
Ostat će samo tuga i veliko razočaranje.
(Nepoznat autor)