Možda će ovo zvučati čudno, ali kad sretnemo osobu koja čisti, zapravo bismo joj trebali zahvaliti za to što radi. Jer za više novca mogla bi raditi negdje drugdje, a to čini kako bi drugima ostalo čisto. Zahvaliti što ona čisti, a ne mi jer netko to mora učiniti, netko mora očistiti npr. prljave hodnike.
Netko se prihvatio takvoga posla da služi drugim ljudima, kako bismo mogli raditi nešto drugo.
Volimo gledati drugu osobu kroz prizmu izvanjske ljepote, vrijednosti sata na ruci, marke na odjeći ili obući. Volimo vidjeti koji posao ima i što je u životu postigla.
Kad o nekome ne znamo previše, tako lako kažemo kako je osoba dobra i vrijedna na temelju onoga izvanjskoga.
Kad vidimo čovjeka kako pere podove, u njemu najčešće više ne vidimo tu ljepotu, iskrenost pogleda ili dobrotu, već je često na prvu gledamo kao manje vrijednu od sebe.
Ovo je samo još jedan dokaz koliko vjerujemo u ono što vidimo, ono izvanjsko i ono što želimo vidjeti.
(Nepoznat autor)