Nisam je volio zbog njene ljepote …

Jedan muškarac se oženio lijepom djevojkom. Jako ju je volio. Jednog dana djevojci je dijagnosticirana kožna bolest. Polako je počela gubiti svoju ljepotu. Dogodilo se da je jednog dana njen muž otišao na put. Na povratku je doživio nesreću njegov vid bio je oštećen, jako je slabo vidio i žena mu je morala pomagati u svemu. Međutim, njihov bračni život nastavio se normalno. Postupno je gubila svoju ljepotu kako su dani prolazili. Muž, s obzirom na oštećeni vid, to nije znao, i to nije imalo nikakve veze s njihovim bračnim životom. I dalje ju je volio, a i ona je jako voljela njega. Jednog dana je umrla. Njezina smrt donijela mu je veliku tugu.

Nakon ispraćaja prišao mu je jedan prijatelj i upitao: „Kako ćeš sada moći hodati sam? Sve ove dane tvoja žena ti je pomagala.” Odgovorio je: „U zadnje vrijeme moj vid se znatno popravio i vidio sam dovoljno da sve mogu sam, no nisam joj to htio otkriti jer kad bi znala da mogu vidjeti stanje njezine kože, to bi je boljelo više od bolesti.

Nisam je volio zbog njene ljepote, već sam se zaljubio u brižnu i predivnu osobu, u njeno srce. Sve što sam želio je da bude sretna.”

(Nepoznat autor)